Policistični jajnici nisu presuda za plodnost: Dr Nevena Mićanović o PMOS-u i trudnoći

Problemi sa ostvarivanjem trudnoće danas su tema sa kojom se susreće sve veći broj žena, a među uzrocima koji mogu uticati na plodnost posebno mesto zauzima sindrom policističnih jajnika. Ipak, dijagnoza PCOS-a, odnosno prema novijoj klasifikaciji PMOS-a – poliendokrinog metaboličkog ovarijalnog sindroma, ne znači automatski i problem sa začećem. Kod jedne žene može dovesti do neredovnih ovulacija i otežanog ostvarivanja trudnoće, dok druga sa istom dijagnozom može imati redovne cikluse i zatrudneti bez većih poteškoća.

O tome koliko je važno posmatrati ženu kao celinu, a ne samo jednu dijagnozu, razgovarali smo sa dr Nevenom Mićanović, specijalistkinjom ginekologije i akušerstva, koja se bavi i oblastima fertiliteta i steriliteta. Dr Mićanović je lekarka kojoj se žene često obraćaju kada žele precizan odgovor na pitanje šta se zapravo dešava sa njihovim ciklusom, ovulacijom i plodnošću, ali i kada je potrebno napraviti jasan plan za ostvarivanje trudnoće. Njeno iskustvo u radu sa pacijentkinjama obuhvata različite situacije – od hormonskih i metaboličkih poremećaja do problema sa ovulacijom i infertiliteta.

Posebno je važno što u njenom pristupu nema univerzalnog recepta. Ista dijagnoza ne znači isti tretman, niti svaka žena sa PMOS-om zahteva terapiju za ostvarivanje trudnoće. Nekada je dovoljno pratiti ovulaciju i razumeti ciklus, nekada su važne promene životnih navika i regulacija metaboličkih parametara, dok se kod određenog broja pacijentkinja uključuju terapije za indukciju ovulacije, inseminacija ili vantelesna oplodnja.

Sa dr Nevenom Mićanović razgovarali smo upravo o tome šta žena treba da zna nakon dijagnoze PMOS-a, kada je pravo vreme za ispitivanje plodnosti, koje analize imaju smisla, koliko životne navike mogu da utiču na ovulaciju i šta se dešava kada je potrebna medicinska pomoć u ostvarivanju trudnoće. Pitali smo je i da li PMOS zaista povećava rizik od neuspeha vantelesne oplodnje i, možda najvažnije, šta bi rekla ženi koja se nakon postavljene dijagnoze prvi put zapita da li će jednog dana moći da postane majka.

JATO: Sindrom policističnih jajnika često se povezuje sa otežanim začećem. Da li dijagnoza PCOS-a automatski znači da će žena imati problem sa plodnošću?

NEVENA: PCOS, odnosno sindrom policističnih jajnika, prema novoj klasifikaciji PMOS – poliendokrini metabolički ovarijalni sindrom, može biti jedan od uzroka otežanog ostvarivanja trudnoće, pre svega zato što kod pojedinih žena dovodi do neredovnih ili izostajućih ovulacija.

Međutim, nisu sve žene sa PMOS-om anovulatorne. Postoje pacijentkinje koje imaju redovne ovulatorne cikluse i nemaju nikakvih problema sa ostvarivanjem trudnoće.

Zato sama dijagnoza PMOS-a ne znači da će žena biti neplodna ili da će joj biti potrebna vantelesna oplodnja. Važno je sagledati konkretnu pacijentkinju, njen menstrualni ciklus, ovulaciju, metaboličko zdravlje, godine i eventualno prisustvo drugih faktora koji mogu uticati na plodnost.

JATO: Na koji način PMOS utiče na ovulaciju i zbog čega upravo ona predstavlja jedan od glavnih izazova kada je u pitanju ostvarivanje trudnoće?

NEVENA: PMOS je kompleksan hormonsko-metabolički sindrom. Kod žena sa PMOS-om često postoji povišen nivo androgena, a kod značajnog broja pacijentkinja prisutna je i insulinska rezistencija. Ove promene mogu uticati na normalno sazrevanje folikula i dovesti do poremećaja ovulacije.

Kada ovulacija izostaje ili se javlja neredovno, smanjuje se broj prilika za ostvarivanje trudnoće. Upravo je zato poremećaj ovulacije jedan od najčešćih razloga zbog kojih trudnoća kod žena sa PMOS-om može izostati.

JATO: Kada žena sa PMOS-om planira trudnoću, koje analize i preglede bi trebalo da uradi pre nego što počne da pokušava da zatrudni?

NEVENA: Žena sa PMOS-om bi, kao i svaka žena koja planira trudnoću, trebalo da uradi osnovni ginekološki i ultrazvučni pregled, a u zavisnosti od životne dobi, anamneze, menstrualnog ciklusa i drugih faktora mogu biti potrebne i dodatne analize.

Kod žena sa PMOS-om posebno je važno proceniti da li postoje poremećaji ovulacije, ali i metaboličke parametre, poput glikoregulacije. U zavisnosti od kliničke slike, lekar može preporučiti hormonske analize i dodatna ispitivanja.

Nije cilj „uraditi sve analize“, već napraviti individualnu procenu i ispitati ono što je kod konkretne žene zaista potrebno.

JATO: Koliko promene životnih navika poput ishrane, fizičke aktivnosti i regulacije telesne mase zaista mogu da utiču na plodnost kod žena sa PMOS-om?

NEVENA: Mogu imati veoma značajan uticaj, naročito kod žena koje imaju višak telesne težine i insulinsku rezistenciju. Smanjenje telesne mase kod žena koje imaju višak kilograma može poboljšati insulinsku osetljivost i hormonski profil, a kod nekih žena dovesti i do ponovne uspostave ovulacije. I umereno smanjenje telesne mase kod žena sa prekomernom telesnom masom može imati pozitivan efekat na ovulatornu funkciju.

JATO: U kom trenutku se preporučuje uključivanje terapije za indukciju ovulacije ili drugih metoda lečenja infertiliteta i od čega zavisi izbor terapije?

NEVENA: Terapiju bi uvek trebalo individualno prilagoditi. Ako žena mlađa od 35 godina ne ostvaruje trudnoću nakon 12 meseci redovnih nezaštićenih odnosa, odnosno ako žena starija od 35 godina ne zatrudni nakon šest meseci, potrebno je započeti obradu infertiliteta. Kod žena starijih od 40 godina procena se preporučuje i ranije, bez nepotrebnog odlaganja.

Pre odluke o terapiji potrebno je utvrditi da li žena ovulira, proceniti ovarijalnu rezervu, kao i prohodnost jajovoda, a potrebno je uzeti u obzir i nalaz spermograma partnera.

Kod žena sa PMOS-om i anovulatornim infertilitetom, ukoliko nema drugih faktora infertiliteta, može se primeniti indukcija ovulacije uz ultrazvučno praćenje rasta folikula i tempirane odnose ili inseminaciju. Izbor metode zavisi od godina pacijentkinje, trajanja infertiliteta, drugih nalaza i prethodnog odgovora na terapiju.

JATO: Da li žene sa PMOS-om imaju jednake šanse za uspeh vantelesne oplodnje kao žene koje ovaj sindrom nemaju i postoje li specifičnosti u njihovom lečenju?

NEVENA: Žene sa PMOS-om mogu imati vrlo dobre rezultate u postupcima vantelesne oplodnje. Sam PMOS ne znači da će IVF biti manje uspešan, ali postoje određene specifičnosti u stimulaciji jajnika.

Kod žena sa PMOS-om često postoji veći broj antralnih folikula i veći potencijalni odgovor na stimulaciju, zbog čega je jedan od važnih ciljeva pažljivo dozirati terapiju i smanjiti rizik od sindroma ovarijalne hiperstimulacije (OHSS).

Savremeni protokoli stimulacije omogućavaju da se taj rizik značajno smanji. PMOS nije prepreka za uspešan IVF, ali zahteva individualno planiranje stimulacije i pažljivo praćenje pacijentkinje.

JATO: Koju poruku biste uputili ženama koje su tek dobile dijagnozu PMOS-a i plaše se da zbog nje jednog dana neće moći da postanu majke?

NEVENA: Najvažnije je da dijagnozu PMOS-a ne dožive kao presudu o svojoj plodnosti. PMOS nije bolest koja automatski znači neplodnost, već hronično stanje koje kod nekih žena može otežati ostvarivanje trudnoće. Danas postoje veoma efikasni načini da pomognemo ženama sa poremećajem ovulacije.

Mnoge žene sa PMOS-om spontano ostvaruju trudnoću, a kod onih kojima je potrebna pomoć postoji čitav niz terapijskih mogućnosti, od indukcije ovulacije do inseminacije i vantelesne oplodnje.

Zato bih im savetovala da ne paniče, već da se na vreme jave specijalisti za fertilitet i procene šta je za njih najbolji sledeći korak. PMOS nije sinonim za neplodnost.

Fotografije: Privatna arhiva